Svetska banka 1. DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE U SRBIJIPrema brojnim studijama koje se bave društveno odgovornim poslovanjem (DOP), Srbija u znatnoj meri zaostaje za Evropskom unijom u ovoj oblasti, a posebno u domenu poštovanja prava iz radnih odnosa i regulativnom u vezi sa zaštitom životne sredine. Dodatno, problem je i nestimulativna poreska politika za korporativnu filantropiju. U Srbiji je 2010. godine bila doneta i Strategija razvoja i promocije društveno odgovornog poslovanja u Republici Srbiji za period od 2010. do 2015. godine, ali je ona ostala mrtvo slovo na papiru, jer se nije sprovodila. Iako je u pomenutoj Strategiji prilično jasno definisana uloga države u vezi sa konceptom društveno odgovornog poslovanja, akcioni plan nije donet, pa tako nisu realizovane ni aktivnosti definisane Strategijom. Iako su sporadičnim merama države u više navrata bile definisane olakšice za zapošljavanje osetljivih grupa, kao i neki drugi zakoni koji se odnose na sprečavanje diskriminacije, zlostavljanja na radu, itd. koncept definisan Strategijom nije do kraja razrađen, tako da se o sistematskom pristupu promociji koncepta društveno odgovornog poslovanja ne može govoriti. Jedan od ključnih zadataka države je da motri nad primenom propisa (na primer da sprečava izbegavanje obaveza za socijalno osiguranje zaposlenih), ali i u ovoj sferi, država, sem deklarativno, nikada nije u potpunosti iskoristila svoje kapacitete za zaštitu osnovnih prava radnika. Prema podacima Foruma za odgovorno poslovanje, npr. 2013. godine 6.000 poslodavaca u Srbiji nije redovno plaćalo doprinose zaposlenima, a dug za doprinose bio je oko 1,2 milijarde evra, što je uslovilo da 108.000 zaposlenih zbog toga nema povezan radni staž. Država bi, takođe, trebalo da pojača kontrolu u primeni ekoloških propisa i da obezbedi striktnije sprovođenje zakona, kao i da jasno ukaže na negativnu praksu kada se ona otkrije i da promoviše poslovanje uz vođenje računa o životnoj sredini. 2. ŠTA JE DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJEJedna od naj zastupljenjiih definicija društveno odgovornog poslovanja je ona koju je dala Komisija evropskih zajednica (Commission of the European Communities) iz 2001. godine: „Koncept korporativne društvene odgovornosti podrazumeva da kompanije na dobrovoljnoj osnovi integrišu društvene i ekološke probleme u svoje poslovanje i u interakciji sa svojim akterima.“ U suštini sličnu, ali ipak malo drugačiju i precizniju definiciju dala je Svetska banka: „Društveno Odgovorno Poslovanje predstavlja posvećenost i doprinos profitnog sektora održivom razvoju kroz rad sa sopstvenim zaposlenima, njihovim porodicama, lokalnim zajednicama, i društvom u celini, da bi se unapredio kvalitet života, kroz proces koji donosi koristi kompaniji i doprinosi opštem razvoju.“
Društveno odgovorno poslovanje predstavlja poslovanje koje odgovara ili prevazilazi etička, zakonska, tržišna, ali i javna, odnosno očekivanja koja društvo ima od biznisa. Ono podrazumeva postizanje komercijalnog uspeha na način koji će poštovati sve zaposlene, kupce i dobavljače, etičke vrednosti i uvažavanje ljudi, socijalne zajednice i prirodnog okruženja. Biti društveno odgovoran ne znači samo ispunjavati zakonske obaveze, već ići dalje od pukog pridržavanja zakona i ulagati još više u ljudski kapital, okruženje i odnose sa stejkholderima. Koncept društveno odgovornog poslovanja obuhvata nekoliko osnovnih principa:
Direktne koristi za kompanije koje su društveno odgovorne su:
3. RAZVOJ DRUŠTVENO ODGOVORNOG POSLOVANJA U SRBIJIIako mnogi članci i dokumenti kao početak promocije koncepta DOP navode sredinu prve decenije 21. veka, praksa društveno odgovornog poslovanja u bivšoj Jugoslaviji bila je dnevna rutina mnogih preduzeća još u 80-tim godinama prošlog veka. Savremeno definisanje društveno odgovornog poslovanja jeste novijeg datuma, ali neke njegove dimenzije praktikovane su i u zemljama socijalističke Jugoslavije. Razvijena industrija i tržišno jaka preduzeća u Jugoslaviji doprinosili su ne samo privrednom, nego i socijalnom razvoju cele zemlje. Ona su ulagala u obrazovanje zaposlenih, brinula o njihovoj deci, odobravala stipendije, ulagala u razvoj komunalne infrastrukture, pomagala izgradnju kulturnih i sportskih objekata itd. U kojoj meri su te aktivnosti bile proizvod jasne strategije preduzeća, a u kojoj meri diktata zbog planskog karaktera privrede, drugo je pitanje. Privreda Srbije, nakon ratova devedesetih i tranzicije, u velikoj meri je napustila te prakse i, uglavnom, borila se da preživi. U uslovima pravne nesigurnosti, turbulentnog tržišta, prisutnih efekata svetske ekonomske krize, političke nestabilnosti, pitanje je da li je i na koji način, uopšte, moguće društveno odgovorno poslovati, s obzirom na to da taj koncept zahteva izvesne finansijske izdatke. Međutim, prisustvo stranog kapitala i jakih internacionalnih kompanija koje su sobom donele praksu i principe DOP uticalo je pozitivno na širenje koncepta i kroz primere dobre prakse pokazalo da je društveno odgovorno poslovanje, ne samo moguće, već i izuzetno važno da bi se sama preduzeća bolje pozicionirala i brže razvijala. Hronološki, najznačajniji momenti za promociju društveno odgovornog poslovanja u poslednjih desetak godina su:
Tokom 2009. godine Republika je inicirala proces kreiranja Strategije za razvoj društveno odgovornog poslovanja, a ova Strategija je i usvojena 2010. godine i ima važnost do tekuće, 2015. godine. Strategija kao naj kritičnije oblasti DOP-a, evidentira ljudska prava, angažovanje u zajednici, socijalnu inkluziju, unapređenje bezbednosti i zdravlja na radu, unapređenje odnosa između poslodavaca i zaposlenih i socijalnog dijaloga, priznavanje važnosti kolektivnih ugovora, poslovne standarde i tržišne prakse i zaštitu životne sredine. Na žalost, kao i mnoge druge strategije, i ova je doživela da nikada ne bude implementirana. 4. SMERNICE ZA MALA I SREDNJA PREDUZEĆAU nedostatku sistematskog pristupa društveno odgovornom poslovanju, da li će neko preduzeće i u kolikoj meri biti društveno odgovorno, prepušteno je samom preduzeću. Ukoliko preduzeće želi da neke od principa društveno odgovornog poslovanja uvrsti u svakodnevne politike i prakse, sledeće smernice mogu pomoći u tome. Naime, smernice su posvećene svim preduzećima zainteresovanim za integrisanje DOP-a u svoje poslovanje, bez obzira na polaznu tačku integrisanosti. Neophodno je da preduzeće načini samo-analizu i da prvenstveno sagleda sledeće principe: a) Razvijanje spremnosti za društvenu odgovornost - Razvoj društvene odgovornosti u svim aspektima poslovanja preduzeća zahteva posvećenost i razumevanje koncepta na svim nivoima. Pritom, razumijevanje i posvećenost ovom konceptu trebalo bi da počnu sa najvišeg nivoa upravljanja. Izgradnja kompetencija za sprovođenje praksi društveno odgovornog poslovanja može podrazumevati i neophodnost jačanja ili pak razvoja veština u određenim oblastima, edukaciju menadžmenta i zaposlenih itd. b) Postavljanje pravca društvene odgovornosti u preduzeću - Preduzeće koje teži statusu društveno odgovornog preduzeća treba da uspostavi svoj pravac poslovanja na način da učini društvenu odgovornost sastavnim delom svojih politika, organizacione kulture, struktura i aktivnosti. Neki od načina na koje se to može postići su sledeći:
c) Komuniciranje o društvenoj odgovornosti - Ukoliko želite da povećate nivo svesti, kako unutar tako i van preduzeća, o strategijama, ciljevima i planovima vezanim za društvenu odgovornost, da pokažete javnosti da poštujete principe društvene odgovornosti i ojačate poverenje društva u vaše preduzeće neophodno je obezbediti kontinuiranu internu i eksternu komunikaciju o ostvarenim i planiranim društveno odgovornim aktivnostima kao i o njihovim učincima. Pritom, vodite računa o tome da informacije moraju biti potpune, razumljive, tačne, pravovremene i javno dostupne. Detaljne informacije o integraciji društvene odgovornosti u poslovanje preduzeća definisane su u ISO standardu za društvenu odgovornost ISO 26000. Detalje možete naći u Vodiču, koji možete besplatno preuzeti sa ove stranice. Projekat realizuju: Projekat "Društveno odgovorno poslovanje - od strategije do implementacije" finansiraju Evropska unija, Vlada Švajcarske i Vlada Republike Srbije preko programa Evropski PROGRES. |